Govorna riječ

Govorna riječ

Govornu riječ čini niz slogova od kojih je jedan naglašen. Nazivamo je još ortoepska, prozodijska, fonetska riječ ili naglasna cjelina. Jezične riječi su one koje u pismu odvajamo bjelinama, a zovu se još i pisane, pravopisne ili ortografske riječi.

Govorna je riječ najčešće trosložna, a jezična riječ dvosložna. Govorna je riječ u prosjeku oko 40 % veća od jezične jer se sastoji od jedne ili više jezičnih riječi.

Odnos može biti i drukčiji: jedna se jezična riječ može izgovarati kao dvije govorne riječi, npr. u superlativima (nȃjsrètnijī) ili složenicama (àutocȅsta).

Naglasnice i nenaglasnice

One jezične riječi koje imaju svoj naglasak zovu se naglasnice (toničke riječi), a koje nemaju svoj naglasak zovu se nenaglasnice (klitike, atoničke riječi). Nenaglasnice mogu stajati ispred naglasnice ili iza nje, pa s obzirom na položaj u odnosu na naglasnicu mogu biti prednaglasnice (proklitike) ili zanaglasnice (enklitike).

Prednaglasnice se zovu još i prislonjenice ili proklitike i dolaze ispred naglašene riječi, a zanaglasnice se nazivaju i naslonjenice ili enklitike te dolaze iza naglašene riječi. Ispred zanaglasnica izbjegavaju se stanke u govoru. Govornu riječ tako može činiti samo jedna jezična riječ, u tom slučaju naglasnica, ili je mogu činiti dvije ili više jezičnih riječi od kojih je jedna naglasnica. U iskazu (rečenici kao komunikacijskoj jedinici) svaka riječ može biti naglašena ako se želi što istaknuti (Ȉšao je i ȉspod i ȉznad mȍsta.).

Prednaglasnice

Prednaglasnice su:

• svi jednosložni i dvosložni prijedlozi te neki trosložni (npr. jednosložni: bez, do, iz, k/ka, kod, kroz, na, nad, niz, o, od, po, pod(a), pred(a), pri, s(a), spram, u, uz(a), za, zbog; duž, kraj, put, sred, vrh; dvosložni: oko, iza, među, mimo, mjesto, pokraj, prema, preko, više, ispod, ispred, iznad, izvan; trosložni: između, okolo, umjesto)
• jednosložni i dvosložni veznici (najčešće a, i, ni, no, koji uza se nemaju nenaglasnice, ali i svi ostali koji u iskazu postaju nenaglasnice, npr. da, kad, pa, te, već, jer, ako, ali)
• čestice – negacija ne, ali i ostale jednosložne riječi koje su i veznici (npr. ni, i, da, pa)

Zanaglasnice

Zanaglasnice su:

• zamjeničke – nenaglašeni oblici ličnih zamjenica i povratne zamjenice (G me, te, ga, je, nas, vas, ih, se; D mi, ti, mu, joj, nam, vam, im, si; A me, te, ga, nj, ju, je, nju, nas, vas, ih, se)
• glagolske – nenaglašeni oblici prezenta pomoćnih glagola biti (sam, si, je, smo, ste, su) i htjeti (ću, ćeš, će, ćemo, ćete, će) te nenaglašeni oblici aorista glagola biti, koji služe za tvorbu pogodbenoga načina / kondicionala (bih, bi, bi, bismo, biste, bi)
• čestica: li

Primjeri u rečenici

Prokliza i enkliza

U okviru govorne riječi silazni naglasak naglašene (toničke) riječi može se pomicati na prednaglasnicu (proklitiku), i ta se pojava naziva prokliza (npr. na mȏre > nȁ mōre, u grȃd > ȕ grād). Suprotno od proklize je enkliza, tj. postojanje zanaglasnica uz naglašenu riječ i u toj se poziciji ne događa pomicanje naglaska. U južnoj je regiji češće nego u istočnoj, a u zapadnoj i sjevernoj vrlo je ograničeno i rijetko.

Nekada je u standardnoj normi bilo obvezno pomicanje silaznih naglasaka. Danas je to zastarjelo i regionalno obojeno.

Pomicanje naglaska na prednaglasnicu

Naglasak se na prednaglasnicu pomiče dvojako: neoslabljeno, kojim se ostvaruje kratkosilazni naglasak (ȕ grād, ȉznad grāda, nȁ mōre) ili oslabljeno, kojim se ostvaruje kratkouzlazni naglasak (ù kući, izà kućē, nè znām).

Pomicanje naglaska znači da prednaglasnica postaje dio naglasne cjeline.

Neoslabljeno pomicanje naziva se i preskakanje naglaska, a oslabljeno prenošenje naglaska.

Iznimno se može ostvariti zanaglasna dužina te dugouzlazni naglasak:

Te su govorne riječi ustaljene i pokazuju da su ti oblici nekada bili naglašeni.

Povijesna uvjetovanost

Ostvaraj silaznoga ili uzlaznoga tona na prednaglasnici povijesno je uvjetovan, naime naglasak se pomiče neoslabljeno s riječi koje silazni naglasak imaju na mjestu praslavenskih iskonskih silaznih naglasaka, a oslabljeno s riječi u kojima je silazni naglasak nastao od akuta.

Stanje u suvremenom jeziku

Danas je pomicanje naglaska obvezno kod negacije ne i u izrazu sa mnom.

U ostalim slučajevima ovisi o regiji – češće je u južnim govorima nego u istočnima.

U standardu se češće pomiče sa zamjenica (za mene, u njoj, u to i sl.) nego s drugih vrsta riječi te češće se pomiče na prijedloge nego na veznike.