Naglasna norma hrvatskoga standardnog jezika kompleksna je i za učenje i za poučavanje. Ovom mrežnom stranicom (koja se temelji na priručniku i vježbenici Kiša, sunce, trava, rosa) želimo pomoći profesorima, nastavnicima i učiteljima u poučavanju naglasne norme, a studentima, učenicima i svima koje zanima izgovorna norma u njezinu ovladavanju. Zvučni zapisi mogu biti temelj za daljnja (socio)fonetska istraživanja. Ozvučeni repozitorij glagola, koji se otvara u drugoj godini projekta, temelj je za mrežni ozvučeni rječnik hrvatskoga jezika.
Cilj je ove mrežne stranice, prije svega, naučiti studente i učenike da znaju raspodjelna, općeparadigmatska i tipološka naglasna pravila; da mogu producirati (izgovarati) naglaske i da mogu percipirati (prepoznati) standardne naglaske. No pridodali smo i znatno šire ciljeve: donosimo sliku suvremenoga stanja i težimo poučiti kako prepoznati i analizirati naglaske u raznim varijetetima hrvatskoga jezika, regionalnim i funkcionalnim. Nemamo težnju za preskripcijom. Zadatak koji smo postavili bio je probrati reprezentativne riječi, rečenice i tekstove koji će ozvučeni pokazati kako naglasci zvuče u neutralnom spikerskom izgovoru, ali i kako zvuče u govoru visokoobrazovanih govornika kojima je govorenje i čitanje naglas bitan dio profesije, govoru u kojem se u pravilu čuje regionalno porijeklo, i kod govornika koji izgovaraju četiri standardna naglaska i zanaglasnu dužinu (tzv. visinski naglasni sustav), i kod govornika iz, primjerice, Zagreba, Rijeke, Pule u kojemu nema tonske opreke (tzv. udarni naglasni sustav). Iako dijalekti nisu predmet opisa, donosimo i primjere specifičnoga uzlaznog naglaska koji se naziva akut, a koji oprimjerujemo na pjesmama napisanim i interpretiranim na čakavskom i kajkavskom narječju.
U razvoju metoda poučavanja hrvatskih naglasaka koristile smo se temeljnim znanjima i iskustvima koja su se sredinom 20. stoljeća počela razvijati na Odsjeku za fonetiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a to su audiovizualna globalnostrukturalna metoda za poučavanje stranih jezika te, djelomice, verbotonalna metoda usvajanja govora. Iz audiovizualne metode za učenje stranih jezika, koju je s brojnim suradnicima razvijao Petar Guberina te izradio tekstne, slikovne i auditivne materijale za učenje francuskoga, njemačkoga, ruskoga, talijanskoga, engleskoga i hrvatskoga jezika, preuzele smo postavke o iskustvenom učenju zvukom i slikom, s imitacijom kao osnovnim načinom usvajanja nekih izgovornih obrazaca (usp. Guberina, 1967a i 1967b; Guberina i Rivenc, 1982). Uzor na kojem smo temeljile usvajanje naglasaka, od riječi, preko rečenice do teksta, bio je tekst i zvuk djela Srpsko-hrvatski jezik: izgovor i intonacija s recitacijama na pločama (Ivšić i Kravar, 1955), djelo prema čijem su zvučnom zapisu brojne generacije studenata fonetike učile slušati i izgovarati hrvatske naglaske i zanaglasne dužine.
U učenju standardnoga naglasnog sustava govornici najuspješnije svladaju standardno mjesto naglaska, zatim trajanje te, na koncu, ton naglaska. Upravo takvim slijedom (od lakšega prema težemu) preporučljivo je učiti i poučavati naglaske. Metodička obrada pojedinih tema temelji se na elementima i tehnikama ERR okvira za poučavanje, metodičke strukture sata koja se sastoji od faze evokacije (E), faze razumijevanja značenja (R) i faze refleksije (R) (Vizek Vidović, Benge Kletzien i Cota Bekavac, 2005). Za evokaciju se koristimo zvučnim primjerima („didaktičkim pjesmicama”) i ilustracijama pojmova, za razumijevanje značenja koristimo se vježbama slušanja, ponavljanja i produkcije te kraćim teorijskim tekstovima koji tumače određene naglasne pojave, a u refleksiji nudimo brojne zadatke za slušanje i raspravu, ilustracije kojima potičemo produkciju naglasaka te ozvučene tekstove kojima potičemo slušanje te prepoznavanje i analizu regiolekata na temelju pojedinih naglasnih obilježja.
Riječi, rečenice i tekstove čitali su spikeri Meliti Hrengek i Ivanu Kojundžiću. Svojim su ugodnim glasom i savršenom dikcijom izgovarali i standardni izgovor, ali i razne varijante koje nikada ne bi izgovorili u eteru, odmičući se prema visokom varijetetu ili prema „zagrebačkom izgovoru”, jer sve to čini izgovornu stvarnost hrvatskoga jezika.
Tekstove su čitali i autori tekstova koji se javljaju u zvučnim zapisima: Aleksandar Bančić, Branka Barčot, Augusta Benčić Ivančin, Iva Bezinović-Haydon, Ivana Bodrožić, Irena Bratičević, Zoran Ferić, Lorna Rajle, Olja Savičević Ivančević, Roman Simić i Hrvoje Šalković. Za primjere čakavskoga i kajkavskoga akuta ustupili su nam po jednu na dijalektu: Ičica Barišić, koja izvodi svoju pjesmu na hvarskoj čakavštini i Velimir Piškorec, koji zajedno s Vesnom Petrović-Peroković izvodi svoju pjesmu na đurđevečkoj kajkavštini. Akut i različite vrtse intonacija izgovarala je Jelena Vlašić Duić.
Strpljivo snimanje svih audiozapisa odradio je Jordan Bićanić, koji je u audiostudiju Odsjeka za fonetiku snimio većinu zvuka i obradio ga, zajedno s Elenmari Pletikos Olof. Ilustracije je izradio ak. slikar iz Splita Marin Baučić. Mrežno su mjesto uredile Mia Rovis, mag. inf. i Marijela Miličević, mag. educ. inf. - stručne suradnice s Fakulteta informatike u Puli.