Distribucijska pravila

Raspodjelna pravila

Uzmemo li u obzir, dakle, polifunkcionalnost standardnoga jezika raspodjelna pravila glase ovako: uzlazni naglasci mogu biti na bilo kojem slogu osim zadnjem, a silazni naglasci mogu biti na svim slogovima riječi.

Prvo pravilo proizlazi iz činjenice da su za ostvarenje uzlaznih naglasaka potrebna dva sloga, tj. da se visoki ton mora zadržati na zanaglasnom slogu kako bismo ostvarili kratkouzlazni ili dugouzlazni naglasak.

Silazni naglasci izvan početnoga sloga

Drugo pravilo u mnogim se priručnicima navodi restriktivno te se kaže da silazni naglasci mogu biti samo na prvom slogu. Uzus i norma pokazuju da silazni naglasci na nepočetnim slogovima nisu iznimka ili pogreška, već činjenica koja se sustavno pojavljuje u hrvatskom (standardnom) jeziku (u vlastitim imenima, u posuđenicama, u nekim gramatičkim i tvorbenim oblicima) te nema razloga imati pravilo koje opovrgava tu činjenicu.

U standardnojezičnom izgovoru silazni se naglasci ostvaruju uglavnom na prvom slogu višesložnih riječi (kȉša, jȁbuka, sȗnce, nȃgrada). Pojavljivanje silaznih naglasaka izvan početnoga sloga u neutralnom standardnojezičnom varijetetu najčešće je u (višesložnim) posuđenicama (dijamȁnt, dirigȅnt, dijalȅkt, tornȃdo, akvȃrij), u složenicama (poljoprȉvreda, brodovlȃsnīk), u vlastitim imenima (Marȉja, Voltȇr), u čitanju kratica (HNS – haenȅs, SAD – esadȇ), uzvicima (ijujȕ), u V jd. imenica (Amerikȃnko) i G mn. imenica (podȃtākā, rečȅnīcā, zelȅnīlā) te u govornoj riječi s prednaglasnicom (na sȗncu, u kȕći).

Visoki i niski varijetet

U visokom varijetetu, pogledamo li u suvremene priručnike, nije jednoznačno određeno kada je silazni ton izvan početnoga sloga dopušten. U ponekim rječnicima (u Školskom rječniku Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje ili Velikom rječniku hrvatskoga standardnog jezika Školske knjige) na leksičkoj se razini ne dopušta iznimka od strogo zacrtanih raspodjelnih pravila (poljoprìvreda, brodòvlāsnīk), a u ponekim se gramatikama (npr. u Tvorbi riječi Stjepana Babića) dopušta (poljoprȉvreda, brodovlȃsnīk).

Ono što je zajedničko svima jest da se iznimke odnose prije svega na govornu riječ (uzimajući u obzir i broj slogova: nȁ vlāk, ali: na vlȁkovima).

Pojavljivanje silaznoga naglaska na nepočetnom slogu specifično je za niski varijetet (pogledaj, ne vidim i sl.). Takvi naglasni ostvaraji kod glagola još uvijek nisu opisani kao značajka razgovornoga stila standardnoga jezika, no u drugim slučajevima (npr. studȅnt, dramatȕrg) silazni je naglasak izvan početnoga sloga zabilježen kao razgovorni u suvremenim gramatikama jer se javlja i u visinkome naglasnom sustavu koji je u temelju standardnoga jezika (npr. Hrvatska gramatika E. Barić i skupine autora).

Udarni naglasak i akut

Govornici koji često ostvaruju silazne naglaske na nepočetnom slogu, osobito u glagolima, najčešće su govornici koji govore udarnim naglasnim sustavom pa se svi njihovi naglasci mogu tumačiti kao udarni naglasci.

Budući da je najsličniji kratkosilaznome, udarni naglasak često i bilježimo jednako kao kratkosilazni, ali govornici iz udarnoga sustava na mjestu dugouzlaznoga naglaska ponekad ostvaruju i dugi naglašeni slog koji je teško interpretirati.

Percipira se kao udarni, kao udarni dugi ili kao ravan, a ponekad se, zbog očekivanja dugouzlaznoga, i percipira kao dugouzlazni.